"Zazornost osjećam tek ako se neki Drugi postavio na mjesto i u ime onoga što će postati ´ja´. Ne netko drugi s kojim se poistovjećujem i kojeg utjelovljujem, već neki Drugi koji mi prethodi i posjeduje me, te mi tim posjedovanjem pruža postojanje." Julia Kristeva
"Čovjek je biće koje u sebi ima mogućnost da obrne tok evolucije u smislu da potencijal koji ima u potpunosti iskoristi, da se samorealizira. Sva ostala bića nemaju tu mogućnost, ona žive prema programu koji su prirodno nasljedovala. Budući da čovjek ako ima tu mogućnost, on ima i tu mogućnost da, ako je ne iskoristi, nazaduje." Sa'rada'devii
World's shortest fairytale
Once upon a time, a girl asked a guy "Will you marry me?" The guy said, "No" and the girl lived happily ever after and went shopping, dancing, drank martinis, always had a clean house,and never had to cook.
***********
sth for me
ako vam ikad zatreba: mail: no_heRo_2106@hotmail.com icq: 111-493-417
Nothing more but a fuckin' EGOTRIP..
utorak, 24.01.2006.
Oberli(c?)ht ili ne, pitanje je sad.
Kratko: U vezi osobe iz prošlog posta, 7th Heaven nam nije ni do koljena. ;) Barem kroz moje oči.
Inače, razmišljala sam malo o nekim besmislicama u predragom nam materinjem jeziku, kao npr. za opisivanje radnje otvaranja 'gornjeg dijela prozora', tj. ne cijelog imamo cijelu hrpetinu izraza: -na kant
-na kip
-oberli(c?)ht
-na pero
-na koso
-na v
-na pola
- i tipične 'onako malo' 'ne skroz' 'onaj gornji dio' itd.,
a naprimjer za onu originalno zelenu a kasnije evolucijom legića raznobojnu podlogu nemamo originalni točno određeni naziv!
No, pritisnuta već onda potrebom za potpunim izražavanjem, sa 4 godine se nesvjesno poigrah jezičnog purista i iz meni sada nepoznatih razloga nazvah tu podlogu TANANICA. :) Pa vi prihvatite ako želite. :)
I mislim da nisam napisala ništa o tome, ali nas 3 žene (<-klik za Riu, Ingu i Luciju) dočekasmo Novu Godinu ni više ni manje nego u Pragu, našle agenciju preko neta, 980kn, jako jeftino a prva liga(°°Petros°°), i kickass se provele! Ne da mi se sad pisati neki kvazireport, staviti ću samo par slikica, iskreno da vam kažem nismo ni puno slikale, imale smo pametnijih stvari za raditi. ;D
Inga & me u busu za ZG, rano jutro ;D (Inače, za ljude iz pazina, postoji bus na relaciji Pazin-ZG za koji je povratna karta 135kn vjerovali vi to ili ne)
Foto session u simpatičnom malom češkom gradiću kojem nikako da zapamtimo ime, lol (Češki Krumlov, op.a.)
Poziranje s Inginim naočalama, rano raaaano jutro :)
Got milk?
Shopping sprdancije
Metro photosession
Irish Pub, doček Nove Godine, inače imamo slovom i brojkom 3(tri) slike s dočeka ;D al jedino ova izgleda relativno pristojno :)
Glavni trg i naš kompa sveti Vaclav
Jedan jako zločeti i nepristojni čovjek koji je koji 20 minuta non-stop buljio u nas dok luciji nije pukao film i uzela aparat i počela ga slikati ;D lol, al' upalilo je :D
Neki skroz kul uređeni coffee-bar, (peass.ovo po zidu su napuknute ljuskice od jajeta!)
Commercials ;D
Vidno trijezne ;D
...
Postam i slike sa skijanja kad ih dobijem, zdoviđenja :) *mah-mah*
Postoji razlog zašto sam nazvala blog 'nothing more but a fucking egotrip'.
Jer to je. Egotrip. Fullstop.
Samo ću prepisati jednan dio zapisa iz dnevnika(pišem dnevnik, just mine dnevnik na papiru konstantno od 4.razreda osnovne škole)
"Dragi dnevniče, shvatila sam da sam skroz nedovršena, pogledaj ti samo sve zapise u zadnje vrijeme tu-nabrzinu naškrabane gluposti. Lagala bih kad bih rekla da to nije velikom većinom zbog bloga. Postala sam marioneta, plaćenik, prodana duša- pišem da bi me čitali, pišem onako kako bi htjal da me čitaju, ne pišem memoare sebi, pišem ode gluposti i trivijalne tričarije a zapostavljam analize i proživljavanja vlastitih događaja koji su čisti/iskreni u svom necenzuriranom formatu prije bili zapisivani ovdje. Kako ih ja vidim. Pa makar bili totalno dječji, infantilni, skroz unkul."
Istina. Doduše više prije nego sada- zanemarila sam blog u zadnje vrijeme.
Postavljam si pitanje: zašto sam počela pisati blog kad već imam dnevnik koji sam navikla pisati?
Bolna ali iskrena istina: Godi mi pažnja vas koji čitate, vaši komentari, uopće to da netko stvarno obraća pozornost na nešto što ja pišem. Tripate mi ego, a ja vas potičem na to. Gubeći sebe along the way.
Ovo što vi čitate NISAM JA. Ovo je modificirana verzija mene dizajnirana za publikaciju u javnosti. Ovo nije Ria as she is truly.
Ima vas jako malo(ako vas uopće ima) koji me čitate od početaka.
Ne znam je li itko primjetio kako osim u prvih par postova nikad nisam pisala o svojim emocijama vezanim uz muški rod(do zadnjeg posta)?
Ne, nije zato što nisam imala što pisati, događalo se toliko toga u zadnjih 8 mjeseci što sam htjela podijeliti s vama. Ali nisam.
Jer? Manjim dijelom jer me većina ljudi koja me čita poznaje i u stvarnom životu, no ne toliko dobro da me zna skroz osobno pa se nisam osjećala baš ugodno pišući o stvarima iz svog intimnog života a većim dijelom jer sam u svojoj blentavoj glavi zabrijala spiku da je pisanje o svojim osjećajima/problemima/događajima koji uključuju osobu koju se može nazvati dečkom totalno unkul.
A ja sam htjela biti kul. Pa da onda i vi mislite da sam ja kul.
Don't get me wrong, svaka riječ koju sam ja napisala dolazi iz mene, odražava mene i moja stajališta, uvjerenja, viđenja. Ali ne u potpunosti, nego kao što sam već rekla, na neki modificirani način.
I dosta mi je toga.
I ljuta sam na sebe zbog toga. Jako. Jer želim biti ja kao ja u kojoj god situaciji, s kojim god ljudima, kako god me okrenuli.
A primjećujem da ipak nekad nisam.
PMS faza.
U to vrijeme stvarno nemam dlake na jeziku, pogotovo kad je u pitanju samokajlavanje.
I eto, priznajem, izgubljena sam skroz. Neću pisati cijelu situaciju iz više razloga između ostalih iz toga što bi mi trebalo previše vremena kojeg nemam i zbog toga što to ipak nije samo moja privatnost nego i njegova.
Upoznala sam nekoga. Zaljubila se. Zaljubili smo se. Totalno nepromišljeno, bez razmišljanja i analiziranja. Jedina stvar u dugo dugo vremena koju sam kao zakleti,predani, proračunati i picajzlasti analizator tako napravila.
I ne znam, sve mi je čudno, novo.
Bez obzira na jako kratko vrijeme što poznajem tu osobu, počela sam joj se otvarati(usporedbe radi, bivšem dečku nisam ni nakon godinu dana veze). /NEPROMIŠLJENO/
And I'm so scared of ending up hurt.
Da, ovo naše vrijeme zajedno je kao sa gledate neki sladunjavi američki teen film u ozračenju '7th heavena', toliko je savršeno da je nemoguće.
Ili nije?
Osobu ne možete upoznati u 20 dana, to je činjenica.
Da, osjećam se posebnom, drži me kao kapljicu na dlanu, čini mi se baš kao da je to to.
Ali.. ne znam.
Možda je to samo njegov način, možda sam ja samo jedna u nizu koja je to doživjela, kojoj se tako posvetio.
Ne znam.
But there's only one way to figure it out.
peeass. Njega koji zna da imam blog i postoji mogućnost da ga čita bih ovom prilikom zamolila da ne komentira ovaj dio o njemu, nije napisan zato da bi ga on pročitao i napisao divan, krasan komentar kako će sve biti u redu, nego kao bilo koja druga stvar koja me mučila. Hvala
In a sky full of people only few want to fly, isn't that crazy?
Jeli vam se ikad a život u samo par dana pretumbao za 520°, okrenuo naglavačke i naopačke, iznenadio vas maximalno? Jeli vam se ikad dogodilo neštoi toliko nemoguće, toliko nestvarno, toliko van svake pameti, logike, pravila i zdravog razuma?