Nothing more but a fuckin' EGOTRIP..
ponedjeljak, 03.04.2006.
.neću više.
|
Dragi vi meni svi ovdje, eto, ovo više nema smisla, neću više pisati. Nakon malo više od godinu dana. Ne znači da vas više neću čitati-hoću :) jer ste predrage i posebne osobe i jer me zanima što se događa s vama i u što izrastate. Dachu- jer piše tako jednostavno i simpatično da i kad je skroz raspižđen simpa zvuči. :) i jer je prvi blog koji sam počela čitati. Renatu- jer je drugi blog koji sam počela čitati još davno. :D i osoba koju čitam redovito bez obzira na apsolutnu nepovezanost u stvarnom životu. Jer lijepo piše a još ljepše slika. Jer je iskrena. Jezdimirku- definitivno moj all time fave blog, žena je prejaka i piše presmiješne postove. Dijanu- jer pređe u naviku, poput sapunice ;D don't get me wrong, to je ta dnevna doza cinizma koja mi je potrebna :) Dunju- jer je jako simpatična i dobrodušna i informativna o događanjima u bližoj okolici. I kul piše, Gospođa! ;) Tinku- jer ima kul sličice i jako informativan blog :) Mazingu- a eto, jer osim što je neizostavan dio mog života i jako humoristično i zanimljivo piše! Tamaru- jer savršeno kaotično izražava onaj svakodnevni ćušpajz u glavi. Lavander- :D :) Jer je ta djevojčica nešto najpozitivnije na blog portalu :) jako simpatična, humoristična i originalna. Osvježavajuća poput limunade. :) Ninu- Jer kvalitetno piše i još kvalitetnije razmišlja. I uvijek naučiš nešto novo. Maru i Brunu- da vidim što se događa kod suškolarki mi. :) jer su vesele i mlade. Tinu- jer poezija koju piše pogađa 'inside' a način koji piše je baš njen, nadilazi kalupe. Pero- jer me zanima život meni jedne od najpozitivnijih osoba u pazinu :) Jer zrači. Charlotte- jer piše zanimljive pričice. I da vidim što od dache radi ;D j/k Matiju- jer :) Jednodimenzionalnu- Jer je posebna, snažna, hrabra, rječita, zrela i unikatna. I sve ostale koji mi trenutačno nisu pali na pamet.. Volim vas.. :) Zbogom.  |
- 23:23 - Comment? No comment? (37) -
srijeda, 22.03.2006.
Those little things you say when words mean so much
|
Ne znam. Ne jebeno znam. Odlučila sam prestati psovati, mhm, da da. Uvijek sam mislila da o svojim emocijama afekta prema nekom javno progovaraju slabići, pišu oni koji su apslutno nadareni ili oni koji si apsolutno nenadareni, nikad nisam shvaćala kako netko može na blogu JAVNO progovarati o svojoj ljubavi prema nekome. Sad znam. Znam. Osjećam. Po prvi put. VOLIM. U najpunijem smislu te riječi. Uvijek sam mislila da kad netko mojih godina kaže da voli nekoga da ustvari kenjari jer pobogu kako bi jedno 18-godišnje dijete moglo poimati što je to ljubav?! Voljeti nekoga... to prelazi sve granice ovog svijeta, realnog, logičkog, proračunatog, pod našim utjecajem. Uvijek sam žalila te ljude jer sam mislila da su to jadnici u zabludi koji jednostavno ne mogu pojmiti određene stvari.. And I was so fucking wrong. Jer to stvarno je osjećaj koji pokreće. Hmmm, da, ja upravo pišem o tome koliko volim. Začuđujem i samu sebe. Ma koliko to god patetično i gnjusno zvučalo, tako je. Upravo me zvao s koncerta Depeche Modea da čujem 'Personal Jesus', 'Enjoy the silence'.. Ispunjuje me, nadopunjuje, uz njega se osjećam sigurno, presretno, just in place... Znate ono kad jednog nedjeljnog popodneva zaspete uz nekoga i kad dođe vrijeme za ustati se ne možete koliko je ugodno, koliko paše, koliko je baš to to. Kad je on taj kod kojeg se stvari odvijaju unatoč zdravom razumu. Kad riječi napokon nemaju smisla same po sebi. Jer ima toliko toga neizrečenog iza njih. I could never imagine my world without you now. Never ever. |
- 23:13 - Comment? No comment? (10) -
utorak, 14.03.2006.
So many questions, so little time.
|
Ima puno toga, dapače previše. Sjećate li se onog vremena, ili ga pak kao i ja sad proživljavate, ili ukoliko ste mlađi-potrefit će i vas, bez brige.. Naime pričam o zadnja 3 mjeseca srednje škole. Dobivanje zadnjih ocjena, pisanje hrpe ispita, pisanje maturalne radnje, organiziranje maturalne zabave, raznorazna natjecanja, lidrana, pisanje za školske listove, informiranje oko faksova što bi trebalo rezultirati odabirom najpogodnijeg, pripreme za isti i ukoliko se to još i pogodi sa školovanjem u drugom gradu koje funkcionira na principu: radni tjedan=u školi/domu tj. u Pazinu a vikend=doma tj. U Umagu što bi značilo da sav svoj privatni život treba doslovno nagurati u 2 i pol dana tj. viđanje sa dečkom koji živi u gradu udaljenom 300km, održavanje normalnog odnosa s inače nerazdvojnim društvom, odlasci na konceve, prisustvovanje rođendanima kojima ovo doba godine obiluje, bivanje pratilja ili samo uzvanik na maturalnim zabavama. itd itd. itd a da i ne spominjem da bi bilo lijepo pronaći tu i tamo koju minuticu za sebe ili nedajbože za provesti malo vremena sa majčicom, tatom i sestrom s kojima su ovo praktički zadnji mjeseci suživota jer se kasnije ide na fax u ZG i doma te polako prekriže i otpile, no dobro, to je jedna savim druga tema. As you can see, "pomalo" pretrpano. I naporno. I'm fed up. Tako da jednostavno, pure & simple, nemam vremena za blog. Neću pisati neke bezvezne kvazipostove tek toliko da nešto napišem, neću ni zatvoriti blog jer ću ga početi redovitije pisati čim uhvatim vremena a i nekako sam se emotivno vezala za njega. Pa eto, ovo je za one koji su se možda i zapitali 'Što se to pobogu događa s veiom?' "Evo na što sam došao, da bi najobičniji događaj postao pustolovina, treba, i dovoljno je, da se ispripovijeda. Upravo to obmanjuje ljude: čovjek je uvijek pričalo priča; on živi okružen svojim pričama i tuđim pričama, on vidi kroz njih sve što mu se događa, te nastoji doživljavati svoj život tako, kao da ga priča. Ali se mora birati: Živjeti ili pričati." ~J.P.Sartre 'Mučnina'~ |
- 21:16 - Comment? No comment? (15) -
srijeda, 08.02.2006.
I believe in Santa Claus ;)
 _kroz koliko očiju samo možemo biti gledani_ _u kojim segmentima naših života_ _na koliko samo načina možemo biti doživljeni_ _pa čak i u najbanalnijim situacijama koje nitko ne primjećuje_ _ja sam, eto, ona koja će u 95% slučajeva postaviti pitanje na kraju bilo kojeg predavanja_ |
- 18:45 - Comment? No comment? (14) -
ponedjeljak, 06.02.2006.
Dragi anonimni 'pusimicourac' oliti 'sanjajsanjaj'
|
Ne znam što sam ti napravila tj. čime sam ti se zamjerila da sam 'zaslužila' onakav komentar. Vjerojatno u tvojoj glavi postoji razlog iako meni nije palo na pamet išta čime sam te mogla toliko raspizditi, tko god ti bio/bila. Tvoje komentare ću brisati dok god su anonimni, so you know, anonimno komentiranje neću ukinuti jer bi ti trebalo 2 minute da otvoriš blog bezveze a ima i meni jako dragih ljudi koji me anonimno komentiraju. U svakom slučaju, ovakvo ostavljanje komentara ti je poprilično besmisleno i besperspektivno, ako imaš ikakvih problema/nejasnoća ili bilo čega što te muči u vezi mene,vjerojatno i sam/a znaš gdje me naći a imaš i mail sa strane. Ria |
- 22:55 - Comment? No comment? (8) -
utorak, 24.01.2006.
Oberli(c?)ht ili ne, pitanje je sad.
|
Kratko: U vezi osobe iz prošlog posta, 7th Heaven nam nije ni do koljena. ;) Barem kroz moje oči. Inače, razmišljala sam malo o nekim besmislicama u predragom nam materinjem jeziku, kao npr. za opisivanje radnje otvaranja 'gornjeg dijela prozora', tj. ne cijelog imamo cijelu hrpetinu izraza: -na kant -na kip -oberli(c?)ht -na pero -na koso -na v -na pola - i tipične 'onako malo' 'ne skroz' 'onaj gornji dio' itd., a naprimjer za onu originalno zelenu a kasnije evolucijom legića raznobojnu podlogu nemamo originalni točno određeni naziv! No, pritisnuta već onda potrebom za potpunim izražavanjem, sa 4 godine se nesvjesno poigrah jezičnog purista i iz meni sada nepoznatih razloga nazvah tu podlogu TANANICA. :) Pa vi prihvatite ako želite. :) I mislim da nisam napisala ništa o tome, ali nas 3 žene (<-klik za Riu, Ingu i Luciju) dočekasmo Novu Godinu ni više ni manje nego u Pragu, našle agenciju preko neta, 980kn, jako jeftino a prva liga(°°Petros°°), i kickass se provele! Ne da mi se sad pisati neki kvazireport, staviti ću samo par slikica, iskreno da vam kažem nismo ni puno slikale, imale smo pametnijih stvari za raditi. ;D Inga & me u busu za ZG, rano jutro ;D (Inače, za ljude iz pazina, postoji bus na relaciji Pazin-ZG za koji je povratna karta 135kn vjerovali vi to ili ne)  Foto session u simpatičnom malom češkom gradiću kojem nikako da zapamtimo ime, lol (Češki Krumlov, op.a.)     Poziranje s Inginim naočalama, rano raaaano jutro :)   Got milk?  Shopping sprdancije   Metro photosession             Irish Pub, doček Nove Godine, inače imamo slovom i brojkom 3(tri) slike s dočeka ;D al jedino ova izgleda relativno pristojno :)  Glavni trg i naš kompa sveti Vaclav    Jedan jako zločeti i nepristojni čovjek koji je koji 20 minuta non-stop buljio u nas dok luciji nije pukao film i uzela aparat i počela ga slikati ;D lol, al' upalilo je :D  Neki skroz kul uređeni coffee-bar, (peass.ovo po zidu su napuknute ljuskice od jajeta!)     Commercials ;D   Vidno trijezne ;D    ...    Postam i slike sa skijanja kad ih dobijem, zdoviđenja :) *mah-mah* |
- 00:22 - Comment? No comment? (24) -
utorak, 17.01.2006.
way too uncool and proud of it
Postoji razlog zašto sam nazvala blog 'nothing more but a fucking egotrip'.Jer to je. Egotrip. Fullstop. Samo ću prepisati jednan dio zapisa iz dnevnika(pišem dnevnik, just mine dnevnik na papiru konstantno od 4.razreda osnovne škole) "Dragi dnevniče, shvatila sam da sam skroz nedovršena, pogledaj ti samo sve zapise u zadnje vrijeme tu-nabrzinu naškrabane gluposti. Lagala bih kad bih rekla da to nije velikom većinom zbog bloga. Postala sam marioneta, plaćenik, prodana duša- pišem da bi me čitali, pišem onako kako bi htjal da me čitaju, ne pišem memoare sebi, pišem ode gluposti i trivijalne tričarije a zapostavljam analize i proživljavanja vlastitih događaja koji su čisti/iskreni u svom necenzuriranom formatu prije bili zapisivani ovdje. Kako ih ja vidim. Pa makar bili totalno dječji, infantilni, skroz unkul." Istina. Doduše više prije nego sada- zanemarila sam blog u zadnje vrijeme. Postavljam si pitanje: zašto sam počela pisati blog kad već imam dnevnik koji sam navikla pisati? Bolna ali iskrena istina: Godi mi pažnja vas koji čitate, vaši komentari, uopće to da netko stvarno obraća pozornost na nešto što ja pišem. Tripate mi ego, a ja vas potičem na to. Gubeći sebe along the way. Ovo što vi čitate NISAM JA. Ovo je modificirana verzija mene dizajnirana za publikaciju u javnosti. Ovo nije Ria as she is truly. Ima vas jako malo(ako vas uopće ima) koji me čitate od početaka. Ne znam je li itko primjetio kako osim u prvih par postova nikad nisam pisala o svojim emocijama vezanim uz muški rod(do zadnjeg posta)? Ne, nije zato što nisam imala što pisati, događalo se toliko toga u zadnjih 8 mjeseci što sam htjela podijeliti s vama. Ali nisam. Jer? Manjim dijelom jer me većina ljudi koja me čita poznaje i u stvarnom životu, no ne toliko dobro da me zna skroz osobno pa se nisam osjećala baš ugodno pišući o stvarima iz svog intimnog života a većim dijelom jer sam u svojoj blentavoj glavi zabrijala spiku da je pisanje o svojim osjećajima/problemima/događajima koji uključuju osobu koju se može nazvati dečkom totalno unkul. A ja sam htjela biti kul. Pa da onda i vi mislite da sam ja kul. Don't get me wrong, svaka riječ koju sam ja napisala dolazi iz mene, odražava mene i moja stajališta, uvjerenja, viđenja. Ali ne u potpunosti, nego kao što sam već rekla, na neki modificirani način. I dosta mi je toga. I ljuta sam na sebe zbog toga. Jako. Jer želim biti ja kao ja u kojoj god situaciji, s kojim god ljudima, kako god me okrenuli. A primjećujem da ipak nekad nisam. PMS faza. U to vrijeme stvarno nemam dlake na jeziku, pogotovo kad je u pitanju samokajlavanje. I eto, priznajem, izgubljena sam skroz. Neću pisati cijelu situaciju iz više razloga između ostalih iz toga što bi mi trebalo previše vremena kojeg nemam i zbog toga što to ipak nije samo moja privatnost nego i njegova. Upoznala sam nekoga. Zaljubila se. Zaljubili smo se. Totalno nepromišljeno, bez razmišljanja i analiziranja. Jedina stvar u dugo dugo vremena koju sam kao zakleti,predani, proračunati i picajzlasti analizator tako napravila. I ne znam, sve mi je čudno, novo. Bez obzira na jako kratko vrijeme što poznajem tu osobu, počela sam joj se otvarati(usporedbe radi, bivšem dečku nisam ni nakon godinu dana veze). /NEPROMIŠLJENO/ And I'm so scared of ending up hurt. Da, ovo naše vrijeme zajedno je kao sa gledate neki sladunjavi američki teen film u ozračenju '7th heavena', toliko je savršeno da je nemoguće. Ili nije? Osobu ne možete upoznati u 20 dana, to je činjenica. Da, osjećam se posebnom, drži me kao kapljicu na dlanu, čini mi se baš kao da je to to. Ali.. ne znam. Možda je to samo njegov način, možda sam ja samo jedna u nizu koja je to doživjela, kojoj se tako posvetio. Ne znam. But there's only one way to figure it out. peeass. Njega koji zna da imam blog i postoji mogućnost da ga čita bih ovom prilikom zamolila da ne komentira ovaj dio o njemu, nije napisan zato da bi ga on pročitao i napisao divan, krasan komentar kako će sve biti u redu, nego kao bilo koja druga stvar koja me mučila. Hvala Over & out, Ria. |
- 22:13 - Comment? No comment? (16) -
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||